Oliver Mišura: Six Portraits of Chandeliers and their Weird Games
Galerija Sv. Jerolim
01. – 13. kolovoza 2025.
Otvorenje: 01. kolovoza 2025. u 20:30h
U seriji slika Olivera Mišure, koje prikazuju šest portreta lustera, vizualna reprezentacija svakog objekta nadilazi njegovu osnovnu funkcionalnost i upućuje na višeslojnu ontologiju predmeta u prostoru. Luster, kao simbol luksuza, moći i zavodljivosti, ovdje nije samo objekt koji emitira svjetlost, već postaje entitet koji poziva na filozofsku kontemplaciju, kako o percepciji, tako i o realnosti samih stvari. To se u ovom vizualnom istraživanju očituje kroz ambivalentnu prisutnost lustera: oni su izmješteni iz prostora u kojima bi ih očekivali naći, te lišeni svoje primarne funkcije davanja svjetlosti i dekoracije raskošnih salona. Mišura koristi suzdržanu, gotovo monokromatsku paletu pozadine koja je u kontrasti s raskošnim bojama i teksturama lustera, te tako naglašava njihovu materijalnost, dopuštajući njihovim kompleksnim formama i reflektivnim površinama da izrone iz tamne ili prigušene pozadine s gotovo sablasnom prisutnošću. Igra svjetla i sjene pažljivo je oblikovana, s posebnim naglaskom na iluzionističke kvalitete stakla, kristala i metala, stvarajući napetost između prikazane raskoši i praznine okolnog prostora. Taj kontrast dodatno ističe izoliranost lustera kao objekta, pozivajući promatrača na razmišljanje o njegovoj estetskoj i simboličkoj težini u odsutnosti konteksta ili funkcije.
Uz slike su postavljeni i ready-made objekti: metalne opruge, bijele rukavice, crvene paprike, kristalne čaše, figurice kukaca i tepih, njihove weird games (čudne igre), koje dodatno proširuju narativ rada, stvarajući dijalog između svakodnevice, uporabnog i simboličkog. Njihova prisutnost narušava očekivani poredak i stvara dojam da predmeti ne pripadaju svijetu u kojem se nalaze. Ovakav pristup može se povezati s teorijom spekulativnog realizma Grahama Harmana, prema kojem predmeti posjeduju vlastitu stvarnost neovisnu o tome kako ih mi doživljavamo ili koristimo. U tom svjetlu, ovi svakodnevni predmeti, izmješteni iz poznatog konteksta, postaju čudni entiteti koji stvaraju svoje odnose s portretima lustera i jedni s drugima.
U teoriji Friedricha Kittlera, žarulja nije samo izvor svjetlosti, već medij koji oblikuje našu percepciju i svakodnevni život, čineći nas ovisnima o tehnološki posredovanom iskustvu stvarnosti: „Drugim riječima, tehnički mediji su modeli takozvanog ljudskog upravo zato što su strateški razvijeni kako bi nadjačali osjetila.“ (Kittler, Optical Media). Mišurini lusteri, iako lišeni svoje funkcije osvjetljavanja, podsjećaju na tu ovisnost – postajući simboli tehnologije koja više ne služi čovjeku, već ga definira. Štoviše, time što ove tehnološke objekte prikazuje kao vizualno dominantne, ali lišene funkcionalnosti, Mišura potiče promišljanje našeg odnosa prema korisnosti: luster, nekoć simbol napretka i prestiža, sada ostaje kao prazan artefakt – estetski uzdignut, ali bez funkcije. Na taj način djelo kritizira našu sklonost da estetiziramo tehnologije, a da se pritom ne suočimo sa sustavima ovisnosti i kontrole koje su nove tehnologije utjelovljavala – a utjelovljuju i danas u drugačijim oblicima. Na taj način ova djela pozivaju na dublje promišljanje o ulozi estetskih objekata i tehnologije u svakodnevici, kao i o granici između vizualnog doživljaja i ontološke realnosti.
Jadra Ryle