Starogradsko polje i Stari Grad – UNESCO Svjetska baština

Starogradsko polje i povijesna jezgra Staroga Grada upisani su 2008. godine na UNESCO-vu Listu svjetske baštine. Kulturni krajolik Starogradskog polja primjer je vrlo staroga tradicijskog krajolika, zasađenog istim kulturama već 2400 godina te je najbolje sačuvana grčka parcelacija na Mediteranu.

Duboki i zaštićeni zaljev, veliko plodno polje u središtu otoka te brojni izvori pitke vode bili su oduvijek razlog za naseljavanje današnjeg Staroga Grada. Grčki kolonisti s dalekog egejskog otoka Parosa utemeljili su Faros 384. g.pr.Kr. Faros se sastojao od gradskog centra (asti) i njemu pripadajućeg agrarnog teritorija (hora). Njegovu samostalnost i samodostatnost, kao ideal grčkog grada, omogućavalo je plodno Starogradsko polje, tada znano kao Hora Faru. To je činilo Faros pravim gradom državom.

Polje su kolonisti premjerili i međusobno podijelili. U tehnici suhozida izgradili su cijeli sustav parcela, terasa i javnih puteva. Ishodišna točka mjerenja nalazila se u središtu polja, u blizini izvora Dračevice. Polje je podijeljeno u pravilnu mrežu parcela (strige), veličine 180×900 metara. Poznato nam je ime jednog Grka, Matija, sina Pitejevog, koji svoj potpis ostavlja na međašnom kamenu. Glavne kulture koje su uzgajali bile su vinova loza, pšenica i maslina. Kako bi zaštitili svoje polje, na uzvišenim položajima formiraju sustav obrane, a ostaci tih kula i danas su vidljivi.

Grčki Faros danas je prekriven tragovima tisućljetnog života na istom prostoru. Brojni nalazi novca i keramike, domaće i uvozne, svjedoče o gradu koji je imao vlastitu kovnicu novca, keramičku proizvodnju i razvijenu trgovinu. Samo na jednom malom dijelu današnjeg Staroga Grada vidljivi su ostaci bedema, ulica i kuća Farosa. Obrađeno kamenje grčkih bedema koristilo se stoljećima za gradnju kuća, crkava i zvonika.

U rimskom razdoblju događaju se promjene u polju. Grčke parcele dijele se na manje jedinice te se grade brojne gospodarske i ladanjske vile. Polje se tada naziva Ager Pharensis. Rimska Faria nasljeđuje grčki Faros, a grčke se kuće adaptiraju po rimskoj modi. Do danas su sačuvani ostaci mozaika i fresaka kojima su se ukrašavali javni i privatni prostori. Najupečatljiviji trag ranokršćanske Farije je dvojna bazilika Sv. Ivana i Sv. Marije, s krstioničkim sklopom i mozaicima. Crkva Sv. Ivana, sa srednjovjekovnim pregradnjama, i danas je živi dio ovog sklopa.

U ranom srednjem vijeku uokolo Polja formiraju se sela Dol i Vrbanj, a krajem srednjeg vijeka Vrboska. Brojne kapele i crkvice podižu se u gradu i u Polju. Hvarski statut iz 14. stoljeća, svojevrsni zakonik koji uređuje život otočne zajednice, navodi antičke puteve po Polju, što svjedoči o njegovom kontinuiranom korištenju kao uređenog agrarnog područja.

U tom razdoblju u Starome Gradu osniva se prva otočna biskupija Sv. Stjepana. Po patronu biskupije i cijelo polje nosi naziv Campus Sancti Stephani, odnosno Polje Sv. Stjepana. Antičko ime Faros i Farija slavenizira se u Huarra. Nakon što je otok pao pod vlast Mletačke republike, sjedište biskupije seli se u novoosnovani grad, današnji Hvar. Preseljenjem biskupije seli se i ime, a staro sjedište postaje Stari Hvar odnosno Stari Grad.

Renesansni Stari Grad mjesto je ladanja otočnog plemstva. Najpoznatiji od njih, pjesnik Petar Hektorović, na rubu antičkog grada podiže svoj Tvrdalj, jedinstveni sklop s ribnjakom, golubinjakom i perivojem u središtu. Humanistička misao i najranija hrvatska književnost rađa se na ovom otoku. Vinogradi u Starogradskom polju, posjedi plemića, donosili su dovoljno prihoda koji su omogućili materijalni i duhovni procvat otoka.

Od renesanse nadalje, vinogradarstvo je glavna privredna grana koja hrani Stari Grad i cijeli otok. Kroz 17. i 18. stoljeće u Polju se podižu, u tehnici suhozida, brojne kućice i trimi, a na rubovima polja formiraju se zaseoci u kojima se stanuje samo sezonski, vezano uz obradu zemlje ili ispašu koza i ovaca. Višak poljoprivrednih proizvoda, prvenstveno vina, potaknuo je razvoj pomorstva i trgovine. Formira se flota jedrenjaka, a kapetani i brodovlasnici postaju utjecajan društveni sloj.

Morska vizura današnjeg Staroga Grada nastala je u 19. stoljeću, vremenu najvećeg prosperiteta grada, kada učeni i školovani građani, trgovci, pomorci, obrtnici daju osnovni pečat gradu.

Od početka 20. stoljeća, nakon bolesti vinove loze, propasti jedrenjaka i ratova, dolazi do iseljavanja s otoka. Iseljavanje je zaustavljeno u drugoj polovici 20. stoljeća, kada se počinje razvijati turizam, danas glavna privredna grana, uz poljoprivredu i ribarstvo.

Otok Hvar jedinstveni je otok na Jadranu. Sa svojom bogatom baštinom, uistinu se može nazvati UNESCOvim otokom. Uz Starogradsko polje i povijesnu jezgru Staroga Grada, pod zaštitom UNESCOa su i dva izvorna hvarska nematerijalna fenomena – procesija Za križen i Čipka od agave hvarskih benediktinki te zajednička baština mediteranske prehrane i klapske pjesme.