Odraz povijesti naših prošlih stoljeća
Sa zapadne strane Hektorovićevog Tvrdalja, na početku Njive, predjela Staroga Grada, koji se u drugoj polovici 19. st. počeo intenzivno izgrađivati, podigli su 1896. godine braća Biankini ovu veliku palaču, neorenesansnu kuću s vrtom. Složna i radišna obitelj, četvorica sinova Jurja Biankinija, brodara i kapetana, ovom je gradnjom dala snažan pečat urbanističkoj preobrazbi Staroga Grada krajem 19. stoljeća.
Vrijeme prosperiteta
Palaču su podigla braća Biankini u reprezentativne svrhe. Iako složna i za otočke prilike bogata obitelj, bilo im je potrebno za dovršetak gradnje nove palače prodati staru kuću u Srinjoj koli (Srednja ulica) u Starome Gradu i očev veliki jedrenjak za prekooceansku plovidbu.
Na dva su mjesta u palači označili zajedništvo u gradnji: na nadvratniku ulaznih vrata prizemlja uklesali su uz godinu izgradnje 1896. i slova BB (Braća Biankini), a isti monogram nalazi se i na kovanoj rešetki ulaznih vrata prvog i drugog kata.
Ne znamo tko je arhitekt, niti tko su graditelji koji su gradili kuću. Poznat je jedino slikar-dekorater koji je oslikao monumentalno stubište i polja iznad svih unutarnjih vrata na katovima palače. To je Zadranin Ivan Zamala, koji je u isto vrijeme radio i na oslikavanju tek dovršene dominikanske crkve Sv. Petra Mučenika u Starome Gradu. Također znamo da je vrt palače u klasicističkom stilu oblikovao Petar Biankini, koji je zasadio i stoljetni himalajski cedar.
Vrijeme nevolja
Palača je velike promjene i oštećenja doživjela za vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Najprije je u njoj bila talijanska, a onda njemačka komanda, pa partizanska bolnica, te odmah poslije rata općinski komitet komunističke partije i narodna škola šivanja za djevojke. U to vrijeme uništen je sav namještaj, obiteljska arhiva, a razbijeno je i veliko sadreno poprsje Jurja Biankinija, rad Ivana Meštrovića. Kasnije, pedesetih godina 20. stoljeća, u palači je bio dječji vrtić, a u podrumima skladište građevinskog materijala narodne trgovine.
Vrijeme novog života: Palača kao kulturni centar i muzej
U Palači se 1963. godine otvorila za posjetitelje Zbirka umjetnina Juraj Plančić, i od tada se palača nastojala pretvoriti u gradski muzej. Kapetanska soba postavljena je 1967. godine, 1995. godine arheološka zbirka i glazbena škola na prvom katu, a 2003. godine u centralnom dijelu podruma uređena je stalna hidroarheološka izložba. Dio vrta je pretvoren u lapidarij 2009. godine, a 2011. u prizemlju je uređen novi galerijski prostor za povremene izložbe. Danas je palača muzej grada i tako je ispunjena želja obitelji Biankini, koja je palaču darovala Starome Gradu da se privede kulturnoj svrsi.
Palača je sačuvala unutrašnje dekoracije i raspored prostorija iz vremena gradnje.
Dok šećete kroz muzej, zastanite i osjetite duh prosperitetnog vremena palače.