1. Otočni Salon
Muzej Staroga Grada
30. siječnja 2026. – 28. veljače 2026.
otvorenje: Noć Muzeja, petak, 30. siječnja u 19h
Prva izložba Otočnog salona u Muzeju Staroga Grada okuplja petnaest suvremenih umjetnika čiji je rad vezan uz otok. Okupljeni su umjetnici koji su s otoka, ali i oni koje je otok s vremenom posvojio, a svima je zajedničko da se njihove umjetničke prakse oblikuju kroz svakodnevni intimni odnos prema prostoru, zajednici i ritmu otočnog života. Razlika u pozicijama, između pripadanja i izbora, gradi slojevitu i dinamičnu sliku suvremene otočne umjetničke scene. Salon, preuzet iz tradicije zajedničkog izlaganja, ovdje je reinterpretiran kao otvoreni i fleksibilni izložbeni okvir koji omogućuje ravnopravno susretanje različitih umjetničkih pozicija. Nastaje iz potrebe za povezivanjem, međusobnim prepoznavanjem i stvaranjem dugoročne platforma platforme za razmjenu, vidljivost i kontinuitet suvremene umjetničke prakse unutar zajedničkog konteksta otoka. Izložba prvog Salona ne teži jedinstvenom stilu niti tematskoj homogenosti, već prihvaća raznovrsnost kao svoju temeljnu vrijednost. Raznovrsnost medija i izričaja: od slikarstva, akvarela i ilustracije, preko skulpture, tapiserije, instalacije do videa, svjedoči o pluralnosti estetika, generacija i osobnih senzibiliteta. Salon ujedno predstavlja želju za dubljom suradnjom Muzeja s lokalnim umjetnicima, zamišljene kao otvoreni proces dijaloga koji će se kroz buduće projekte nastavljati, razvijati i širiti.
Teorijska pozadina procesa nastanka Otočnog salona promišljana je kroz Bachelardovu Poetiku prostora, u kojoj se prostor ne shvaća kao geometrijska ili funkcionalna kategorija, već kao intimno proživljeno mjesto oblikovano sjećanjem, imaginacijom i iskustvom. Bachelard polazi od mikroprostora: kuće, sobe, zakutka, skloništa, kao prostora u kojima se formira subjektivni odnos prema svijetu, naglašavajući njihovu ulogu u stvaranju unutarnjih slika i poetskog mišljenja. U tom smislu, ateljei, domovi, dvorišta i krajolici otočnog života mogu se razumjeti kao prostori bliskosti i koncentracije iz kojih proizlaze umjetničke prakse okupljene u Salonu. Izložbeni prostor pritom funkcionira kao produžetak tih intimnih prostora: mjesto u kojem se privatne poetike, privremeno otvaraju prema javnosti. Na taj način izložba poziva publiku da upozna bogatstvo i živost lokalne suvremene scene te da u raznolikim radovima prepozna dijalog između mjesta, vremena i individualnog umjetničkog glasa.
Jadra Ryle